Socijalna pedagogija je ka teoriji, politikama i praksi orijentirana nauka, koja se ponekad naziva „obrazovanjem u najširem smislu”. U javnoj politici, pojam socijalna pedagogija pokriva mjere koje imaju širok obrazovni pristup društvenim pitanjima. To je samo po sebi akademsko područje, sa svojim teorijama, koje se oslanja na discipline kao što su psihologija i sociologija. Socijalna pedagogija je etička praksa, a uloga socijalne pedagogije je povezivanje socijalne zaštite i obrazovanja kroz praksu usmjerenu na odnos, pri čemu je centralna ideja da svaka osoba ima svojstven potencijal, a cilj socijalno pedagoške prakse je stvoriti uslove u kojima ljudi mogu napredovati i razvijati svoj jedinstveni potencijal.

To su ljudi kvalifikovani za praktikovanje socijalne pedagogije, rade zajedno sa djecom, mladima i odraslima u različitima sektorima i uslugama. Da bi stekli svoje kvalifikacije, oni se obučavaju između 4 i 5 godina (nerijetko 3 i 5 godina), polažući i teorijske studije i praksu, pripremajući se za rad koji zahtijeva redovnu profesionalnu refleksiju. Za socijalne pedagoge refleksija je etički proces i uključuje teoriju i samosvijest. Oni uče da budu svjesni toga kako oni sami utiču na različite situacije i kako različiti društveni faktori utiču na živote ljudi. Za socijalne pedagoge, refleksija bi trebala dovesti do odgovarajuće akcije.

Socijalni pedagozi rade u širokom dobnom rasponu, sa osobama od 0 do 100 godina. Mogu se naći u uslugama socijalne zaštite, pravosuđa, zdravstva, obrazovanja, univerzalnim uslugama kao što su obrazovanje u ranom djetinjstvu, i u specijaliziranim uslugama kao što su one za djecu, mlade i odrasle u nepovoljnom položaju. Socijalni pedagozi se bave formiranjem i stalnim razvojem cjelokupne osobe, njenog fizičkog, emocionalnog, intelektualnog i socijalnog blagostanja. Socijalni pedagozi često koriste umjetnost i kreativnost u pogledu na direktni rad sa pojedincima i skupinama. Grupni rad je često obilježje socijalnopedagoške prakse.

Socijalna pedagogija u Bosni i Hercegovini se utemeljila kao akademska disciplina s obzirom da postoje naučna istraživanja iz ove oblasti, te akademski programi koji obrazuju ovo zanimanje. U svrhu ispunjenja epistemoloških kriterija, socijalna pedagogija mora postavljati pitanja koja će se analizirati i kritički valorizirati kroz empirijske studije. Govoreći iz ugla Rauschenbach i Thole (1998) podjele istraživanja, u bh. kontekstu primjećuju se istraživanja koja su provođena u sklopu drugih naučnih područja, ali su relevantna za socijalnu pedagogiju, te socijalnopedagoška istraživanja u užem smislu, tačnije, istraživanja socijalnih pedagoga o specifičnim socijalnopedagoškim pitanjima. Maglić (2023, str.24-27) navodi da se u Bosni i Hercegovini specifično socijalnopedagoško istraživačko područje prepoznaje kroz probleme istraživanja koji su usmjereni na: - fenomenološke i etiološke aspekte poremećaja u ponašanju, - fenomenološke i etiološke aspekte socijalnopatoloških fenomena, - fenomene socijalne isključenosti i socijalne integracije, - ulogu i značaj prevencije i evaluacije prevencijskih programa, - socijalnopedagoško značenje porodice, škole i zajednice, - razmatranje identiteta socijalne pedagogije, - afirmaciju i promociju ideje socijalne pedagogije, socijalnu inkluziju, teškoće u razvoju i dr. Bosanskohercegovačke socijalnopedagoške akademske diskurse moguće je razumijevati iz područja edukacijsko-rehabilitacijskih, pedagoških nauka, te socijalnog rada i sociologije. Ponuda akademskog smjera tuzlanskog univerziteta dio je edukacijsko-rehabilitacijskih nauka u sklopu kojeg je razumijevanje socijalne pedagogije nagnuto ka poremećajima u ponašanju. Ciljani fokus tako su etiološki, fenomenološki i tretmanski pristupi poremećajima u ponašanju djece, mladih i odraslih, uz neminovni socijalnopedagoški preventivni imperativ. Ponuda akademskog smjera zeničkog univerziteta dio je pedagoških i socijalnih nauka u sklopu kojeg je razumijevanje socijalne pedagogije postavljeno široko. To znači da se nastoje obuhvatiti sva životna doba (djeca, mladi, odrasli i stari) i sve okolnosti koje mogu dovesti u pitanje uspješne i održive svakodnevnice ljudi. Specifičnost ovog studijskog programa je njegova pozicioniranost na Islamskom pedagoškom fakultetu, što mu objezbjeđuje dodatno razumijevanje čovjeka iz ugla duhovne perspektive, ali i izvorišta transdiciplinarnog karaktera ove discipline. Naime, postoji saglasnost da teoretiziranje o socijalnoj pedagogiji zahtijeva normativnu orijentaciju (Lambers, 2018), tako je na ovom fakultetu, pored različitih filozofskih i etičkih usmjerenja, islamska duhovna tradicija vrijedan izvor normativnih usmjerenja. Bihaćki univerzitet razumijevanje socijalne pedagogije, također, je nagnuo više ka pedagoškim i socijalnim naukama uz isticanje duhovne brige, ne samo u programskim sadržajima, već i u izlaznom zvanju završenika. Donekle različito razumijevanje socijalne pedagogije u Bosni i Hercegovini nije njena manjkavost, već odraz onoga što se historijski, ali i kontekstualno dešavalo (dešava) općenito u razvoju socijalne pedagogije, s obziom da je ona otvorena unutar svojih granica (Thole i Galuske, 2003). Ona je, kako će navesti Úcar (2012), kompleksno teorijsko i praktično područje, koje je podložno raznovrsnim i različitim interpretacijama, i to ne samo između različitih država, već i unutar jedne države.
-
-
-
-
-
-
-
-

U Bosni i Hercegovini praktično područje djelovanja socijalnih pedagoga najviše je prepoznato u onim dijelovima zemlje u kojima je osigurano i akademsko obrazovanje ovog zanimanja. To znači da se socijalni pedagozi najviše zapošljavaju u Tuzlanskom, Zeničko-dobojskom i Unsko-sanskom kantonu i, u pojedinačnim slučajevima, u drugim kantonima. Kada je u pitanju insitucionalno mjesto obavljanja socijalnopedagoških poslova onda su to u prvom redu centri za socijalni rad, predškolske odgojno-obrazovne institucije, domovi za djecu bez roditeljskog staranja, odgojno-popravni domovi, zavodi za borbu protiv bolesti ovisnosti, centri za mentalno zdravlje, stambene zajednice za osobe sa teškoćama u razvoju, škole i drugo (Više o navedenom u Maglić, 2023). Na počecima razvoja socijalne pedagogije u Bosni i Hercegovini, područje rada socijalnog pedagoga nije bilo značajno pokriveno i teklo je vrlo sporo. Danas, iako situacija nije na zadovoljavajućem stepenu, ipak je puno bolja, s obzirom da u prethodno navedenim kantonima imamo u skoro svim socijalnim servisima barem jednog socijalnog pedagoga, a negdje i više. S pravom možemo tvrditi da se situacija u pogledu na zanimanje socijalni pedagog u Bosni i Hercegovini poboljšava, a rezultat je napora akademskih institucija u kojima se obrazuje ovaj kadar, strukovnih udruženja, te pojedinačnih napora socijalnih pedagoga. Ovdje ne smijemo zanemariti i činjenicu da društvene prilike u kojima živimo nameću sve više i više potrebu za pomagačkim profesijama, pa time i socijalnim pedagozima. Pored sve većeg broja djece i mladih sa poteškoćama u razvoju i problemima u ponašanju, tu je sve veći broj osoba sa problemima anksioznosti i depresije. Tu su i novi izazovi povezani sa digitalizacijom, kao što su socijalno-digitalna ekskluzija, nedostatak digitalnih prilika, digitalna diskriminacija, nasilje na internetu, ovisnost o internetu, digitalna nepismenost i sexting. Posebno aktuelni su i problemi sa kojim se naše okruženje posebno suočava, a odnose se na nasilje nad ženama i nasilje među mladima. Nažalost, ni budućnost ne nosi tako optimistične obrise ako ju reflektiramo u sadašnjici koju živimo, tako da će sve ove promjene sve više i više ukazivati na potrebu za pomagačkim profesijama kojima pripada i socijalna pedagogija.