Sa željom da stvori pozitivnu promjenu u društvu i doprinese poboljšanju života ljudi, Adelisi se socijalna pedagogija učinila kao idealan poziv za to. Socijalnu pedagogiju je upisala jer smatra da je srodna disciplina psihologiji, te je humanog karaktera što joj je bilo od krucijalnog značaja. Od samog početka studija, Adelisa je bila vrlo aktivna i angažovana u različitim projektima i učestvovala je na raznim radionicama. Međutim, ono što ju je posebno izdvajalo od ostalih kolega bilo je kontinuirano volontiranje.
Volontiranje u Udruženju „Svijet u slikama“ jedan je od ličnih projekata koji Adelisa najduže sprovodi i za koji ima posebnu ljubav.
Kada smo je upitali šta ju je motivisalo da se uključi u volonterski rad, Adelisa nam govori da je oduvijek imala želju da pomogne drugima i da voli rad sa djecom. Fakultet joj je pružio neophodna znanja i vještine za rad sa mladima sa poteškoćama u razvoju, ali je željela da teorijsko znanje primijeni više u praksi.
Volontiranje pruža priliku za stjecanje novog iskustva, upoznavanje različitih ljudi i pomoć drugima. Rad sa djecom sa autizmom je izazovan i zahtijeva pažnju i strpljenje, ali je istovremeno i neupoređujući lijep te omogućava stvaranje empatije i razbijanje predrasuda.
Jedan od najvećih izazova u volontiranju kojeg Adelisa osjeća jeste svakodnevno suočavanje i saživljavanje sa različitim problemima i poteškoćama sa kojima se susreću porodice djece atipičnog razvoja, kao i sama djeca. Međutim, upravo to je za nju predstavljalo dodatnu motivaciju da pruži svoju podršku i pomoć. Ispričala nam je o najljepšem trenutku u volonterskom radu.
Postoji niz pozitivnih priča i primjera ali ću staviti akcenat na jedan. Radi se o dječaku koji ima 11 godina i pohađa osnovnu školu. Jedne prilike, izrazio je želju da taj dan želi raditi baš sa mnom. Odlično komunicira sa drugima, radi logičke zadatke i pravilno sastavlja rečenice. Radili smo veoma produktivno i na šaljiv i kreativan način naučili nove riječi. Veoma je srdačan, pa je pri kraju susreta rekao: „Baš mi je bilo lijepo družiti se s Vama, ostali ste mi u pamćenju i čuvat ću našu tajnu“. Oduševljenje koje osjetite u tom trenutku je nešto neprocjenjivo…
Volontiranje u nije samo rad, već i učenje i razvijanje novih vještina. Volonterski rad može nam pomoći da unaprijedimo svoje socijalne vještine, učimo od drugih volontera i stručnjaka, te se pripremamo za budući profesionalni rad.
Način na koji pomognete nekom govori samo o vašoj veličini i ljudskosti, emocionalnoj inteligenciji i samoj osobenosti. Humanizam, kreativnost, optimizam, empatičnost, velikodušnost, ljubaznost i upornost su ključne kompetencije za volontiranje. Samim volontiranjem i pozivanjem na isto doprinosimo zajednici, te je taj doprinos moguće proširiti kroz mnoge edukacije, radionice, programe i projekte koji će probuditi svijest u ljudima, potaknuti solidarnost i oživjeti empatiju.
Volontiranje nije samo puka dobrotvorna aktivnost, već i način da se mladi obrazuju, razvijaju svoje interese i vještine te doprinesu zajednici u kojoj žive. Studenti mogu imati veliki utjecaj i pružiti podršku drugima kroz volonterski rad, a ljubav i strast prema svojoj budućoj profesiji doprinosi stvaranju boljeg i humanijeg svijeta za sve nas.
Adelisa Musić
