“Per Aspera ad Astra” moja je omiljena izreka koja savršeno opisuje moj profesionalni put. Moj životni put bio je pun izazova, ali me doveo do mjesta gdje sam danas. Diplomirala sam socijalnu pedagogiju u julu 2011. godine na Islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici. Period studiranja bio je jedan od najljepših perioda mog života.
Nakon završenog studija, odradila sam pripravnički staž i volontirala u Centru za socijalni rad u Zenici. Istovremeno sam bila asistentica na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, na Odsjeku za poremećaje u ponašanju. Predavala sam Penološku psihologiju i Grupni pristup sociopedagoškim istraživanjima. Nakon završenog pripravničkog staža, nisam mogla pronaći posao u struci, uprkos odličnom prosjeku i radnom iskustvu stečenom volontiranjem u mnogim ustanovama. Također sam bila aktivna članica Udruženja socijalnih pedagoga, učestvujući u brojnim projektima.
Nažalost, sve to nije bilo dovoljno da pronađem posao u struci. Tako sam radila kao unapređivač prodaje i promolider. Razočarana, odlučila sam potražiti priliku u Njemačkoj. U aprilu 2016. započela sam novi život u Stuttgartu s koferom u ruci i nadom. U Stuttgartu sam odradila volontersku godinu (Bundesfreiwilligendienst), koja je također bila pripravnički staž u International Bund. Radila sam u vrtiću i školi, a u međuvremenu sam položila B2 nivo njemačkog jezika, što mi je omogućilo priznavanje diplome (Anerkennung).
Nakon toga, nastavila sam raditi u vrtiću kao odgajateljica, jer sam smatrala da moje znanje njemačkog jezika nije dovoljno za posao socijalnog pedagoga. U vrtiću sam napredovala do pozicije voditeljice grupe (Gruppenleitung). Nakon višegodišnjeg rada u vrtiću, gdje sam uložila napore da naučim sve što mogu, odlučila sam potražiti posao socijalnog pedagoga. Uspjela sam dobiti željeni posao i nakon 10 godina konačno raditi u struci.
U junu 2022. godine započela sam raditi kao socijalni pedagog u Jugendamt u Stuttgartu, u Savjetodavnom centru za opšte socijalne usluge (Allgemeine Soziale Dienst). Posao je bio izuzetno zahtjevan, ali mi se svidio. Uključivao je direktan rad sa klijentima (porodice sa djecom), terenski rad, kooperaciju sA mnogim ustanovama i mnogo dokumentacije. Sve je moralo biti dobro dokumentovano u posebnom programu.
Opis poslova uključivao je zaštitu djece (Kinderschutz), rastave i razvode, savjetovanje samohranih roditelja i parova, rad s djecom s posebnim potrebama i njihovim roditeljima, te savjetovanje djece i omladine koja imaju probleme u školi ili kod kuće. Morala sam dobro poznavati porodični zakon i zakon o zaštiti djece i omladine. Posao je bio zahtjevan, ali izazovan, sa širokim spektrom zadataka.
Imala sam odličnu mentoricu, zamjenicu šefice s višegodišnjim iskustvom. Ona je prepoznala moju stručnost i kvalitet, rekavši da sam dobro teoretski potkovana i da dobro radim sA klijentima. Jednom prilikom mi je rekla da, poput psihologa, tačno znam procijeniti potrebe i srž problema, te u skladu s tim pomoći klijentima. To me jako usrećilo, jer sam se uvijek trudila da se prikažem u najboljem svjetlu, ne samo zbog sebe, već i da predstavim našu zemlju i fakultet, kako bih “razbila” predrasude i otvorila vrata drugim kolegama.
Lana Zec Brajanac, dipl. socijalni pedagog
