Manifest o državnosti 25.11.2024.

Domovina nije teritorija, nego su ljudi.

Za nas koji živimo u zemljama u razvoju, doživljavamo put tog razvoja kao sistemsku odgovornost, izvan individualnog prostora. Jedna od odlika savremenijih društava i razvijenijih zemalja jeste perspektiva i filozofija društva i individualna odgovornost koju imaju stanovnici i konzumenti tih društava. Pravi primjer su skandinavske zemlje. U socijalnoj pedagogiji mnogo govorimo o prevenciji, a prvaci i nosioci jednog od najboljeg sistema socijalne zaštite i prevencije su upravo skandinavske zemlje. Naknade i porezi koje plaćaju stanovnici tih država su daleko veće, a primarni cilj je jedan sloboda i sigurnost. Sa studentima II ciklusa Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću sam razgovarao o Harm reduction modelu ili model smanjenja štete. Glavni okviri tog modela su da sistemski uložimo napore kako bismo bez obzira na namjeru pojedinca koju ima smanjili štetu koju može prouzrokovati svojim ponašanjim, ma kakvo bilo. Osobe ovisne o psihoaktivnim supstancama dobijaju edukacije kako sigurno konzumirati droge, dobijaju nove šprice, čiste igle, i skoro pa sterilne uvjete i okruženje da svoje ponašanje ispolje i konzumiraju svoju potrebu. Naravno, daje im se primarno pravo na odluku žele li sebi pomoći ili dalje konzumirati svoju potrebu. Te riječi su mi od profesora Hasanovića ostale upisane u sjećanje.

Ne možemo pomoći osobi koja ne želi sama sebi da pomogne i koja uživa u svom ponašanju.

Naš tradicionalni i konzervativni način razmišljanja bi osudio model smanjenja štete, kao izrazito nehuman i negativan u svojoj suštini s obzirom da potiče neželjeno ponašanje. Diskusija o tome da li bismo trebali ulagati napore u motivisanje osoba za promjenu je također dobra tačka za kontraargument ovom modelu. Međutim, uzmemo li u obzir vjerovatnoću štete koju osoba može izazvati zbog toga što ne želi pomoć i ne želi da popravi svoje stanje, kao i to da su većinom problemi koji se rješavaju ovim modelom okarakterisani kao društveni problemi i zahvataju područja osobe, poput porodice, profesionalnog okruženja, vršnjačkog okruženja i sl. možda djeluje humanije, nego multiplicirati rizike i dozvoliti osobi da na putu zadovoljavanja svoje potrebe, direktno inicira niz drugih društvenih problema kao što je kriminalitet, nasilje u porodicu, druge ovisnosti, itd.

U Bosni i Hercegovini ne možemo reči da imamo niti potpunu slobodu niti sigurnost, pa tako pored individualne neizvjesnosti kroz koju osoba navigira, mora preuzeti i značajan dio sistemske neizvjesnosti koja je rezultat neumnog rada nosioca vlasti, donosioca odluka i biranih ljudi koji šute i čuvaju status quo. Nažalost, daleko smo od prevencije i mehanizama prevencije na nekom ozbiljnijem sistemskom nivou, ali definitivno postoje ljudi koji neće stati. Filozofija društva je ono što trebamo mijenjati, ne samo vlast, ne samo politike, jer svaka će biti ista kao i ranije i neće biti dovoljna da rješava nagomilane probleme. Filozofija društva se mijenja radikalnim izlascima iz okvira koji nas okružuju, a ponekad i tradicije. Konzervativno društvo u kojem živimo nekada ima svoje prednosti, daje intimu i privatnost, međutim krije i određene tamne strane koje imaju jako negativne ishode.

Koliko danas poznajemo komšije u zgradi? Koliko poznajemo ko je upravitelj zgrade? Koliko poznajemo naše prijatelje i porodicu?

Nerijetko čujemo iznenađujuće i ponekad strašne i nikako očekivane stvari koje je neko mogao prevenirati. Tu su i fenomeni tužibaba koje naše društvo toplo gaji, tj. marginaliziramo osobe koje reaguju na društvene nepravde i to od ranih školskih dana. Jedna zanimljiv preventivni program u Finskoj koji potiče učenike da prijavljuje bilo kakve vidove nasilja, nepravde koje vide, pa čak i one najmanje. Šta reči za takve filozofije društva?

Bosna i Hercegovina je naša država i domovina i pored nje druge države nemamo i ne želimo. Čuvajmo je svakodnevno, brigom za jedni druge, posebno za one kojima je naša podrška najpotrebnija. Bosna i Hercegovina je snažna onoliko koliko su snažni njeni ljudi. Na ovaj poseban dan, neka nas podsjeti na vrijednosti koje dijelimo i odgovornost koju imamo jedni prema drugima.

Pitaju nas zašto te volimo, zar pitati tako nešto ima smisla. U borbi ideala i ličnih interesa pronašli smo nit koju nerijetko nadom nazivaju, gledajući napore predaka od Bana Borića pa sve do odricanja naših očeva, tkan je razlog da za tebe u miru mnogo više dajemo i na makar prividan način nadoknadimo ono što ti je okrenjeno ili oduzeto. Ako put kojim koračamo i živimo ime ima zvat cemo je domovina jer zaista iz dana u dan kroz ono što radimo i činimo i uz šta se budimo taj naziv opravdava sve uložene trudove. Možda nisi najsređenija, ali nismo ni mi, možda si mnogima plijen, i kako ne bi bila, ali u jedno smo sigurni, da u obrisima zastave tvoje koja visoko vijori, nalazimo razlog da ne odustanemo, da himnu koju huči, vjetar sa planina, iz vrleti riječnih korita voda, koja kamen tuče, govori o tome da za tvoju slobodu nema pauze, čak ni onda kada umorne ruke nas, koji radimo klonu i zaspu, ti i dalje grliš nas toplinom onog što je dio tebe, to jeste naš dom, porodice, ljudi. Ti nisi samo država, jer njih je bilo i bit će, ti si ideja koja traje i koja nas snagom predaka tjera da radimo više odgvoornije i bolje, za tebe i za nas, jer mi smo ono što relativno brzo prolazi ali ti si ono što je sigurno od nas trajnije. Za nove generacije mi dajemo ti riječ da ćemo tražiti i dobiti svoje ideale, ali ne iz sažaljenja, da budeš sigurnija, prosperitetnija i bolja!
Sretan ti Dan državnosti Bosno i Hercegovino!